Ulice su puste. Sve je utihnulo. Mir. Tišina. Borba za život i opstanak nikad nisu bili slađi i teži u isto vrijeme. Ime joj je Korona. Tako je sitna, a tako ubojita! Užasnuti smo brojkama ljudi čiju je borbu prekinula. Slamaju nam se srca jer se osjećamo nemoćni.
Prije svega, povrijedili smo sami sebe i druge, ali ponajviše prirodu koja bez nas može disati, ali mi bez nje ne. Uništavajući prirodu, uništavamo svoje vlastito biće. Odavno smo već zaboravili na granice; one za nas više ne postoje. Možda ćemo ih ponovo implementirati kada prođu ove neprilike. Možda ćemo naučiti cijeniti prirodu više nego prije, zatim međuljudske odnose i možda manje težiti materijalizmu jer poznata nam je ona slavna uzrečica: “Dovoljno nam je malo da bi bili sretni.”
Dani samoizolacije su dani promišljanja, dani dubokih misli o svijetu, čovjeku kao ljudskom biću i njegovoj ulozi u svijetu, prirodi i njenom carstvu kao i o čovječanstvu.
Dobili smo izvanrednu priliku, priliku za život. Ima li lijepšeg poklona? Život je ljubav i ljubav je život. Kada nas netko upita koji je smisao života, duboko se zamislimo ne sluteći da se već u samom pitanju nalazi odgovor. Duboko vjerujem da ćemo iz ovog dugog i mračnog tunela izaći mudriji, oprezniji, nježniji i da će našim srcima zavladati empatija jer je upravo ona ključna u postizanju solidarnosti, razumijevanja i poštovanja. Ako je možemo posjedovati tijekom neprilika, onda možemo i kada neprilike nisu prisutne.
Budimo jedni drugima podrška i veselimo se svakom trenutku jer je i više nego dragocjen da bi ga uzimali zdravo za gotovo. Vrijeme istječe iz sekunde u sekundu. Živimo u trenutku, živimo za trenutak.
Naslovna slika: BEST-WALLPAPER.NET